hrsvijet.net

Nedjelja, Kol 31st

Last updateUto, 14 Svi 2013 6am

Nalazite se ovdje: Home naslovnica herceg bosna Dr. fra Šimun Šito Ćorić: Otkud fra Jeleču samoubilačka crta?

Dr. fra Šimun Šito Ćorić: Otkud fra Jeleču samoubilačka crta?

Fra Šimun Šito Ćorić dao je interview Posavskom obzoru. U njemu odgovara na najaktualnija društvena pitanja koja se tiču Hrvata u BIH..

Dr. fra Šimun Šito Ćorić rođen je 01. 01. 1949. god. na Paoči blizu Međugorja. Školovao se u Gradnićima, Čitluku, Splitu, Dubrovniku (klasična gimnazija), u Sarajevu (početak filozofsko-teološkog studija), u Švicarskoj (diplomirao teologiju u Luzernu), u SAD-u (studij engleskog na The Catholic University of America, Washington, D.C, dva magisterija iz psihologije u New Yorku na Columbia University, studijska godina na Detroit University u Detroitu) i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (doktorirao kliničku psihologiju).

Ovaj franjevac, književnik, psiholog i kantautor poznat je kao autor brojnih knjiga literarnog i znanstvenog sadržaja, te cijelog niza nosača zvuka. Pojedine njegove knjige i tekstovi prevedeni su na engleski, francuski, njemački, talijanski, španjolski i još neke druge jezike, a član je cijelog niza strukovnih međunarodnih društava. Uvrštavan je u brojne domaće i strane antologije pa i u one najprestižnije, primjerice, u „Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva od početaka do danas“ (V. Pavletić, Zagreb, 1991), u američke „Great Poems of the Western World“ (E.C. Cole, Sacramento, CA 1980) i „American poets and their poems“ (Ph. Shaw, New York, 1982) ili u onu Švicarskog PEN-kluba „P.E.N – Antologie„ (Zuerich, 1998), čiji je član od 1986-e, a član „Društva Američkih pjesnika“ od 1981. Nema dvojbe, rijetko je još tkogod od hrvatskih pisaca bio povezan s piscima iz toliko raznolikih naroda i kultura svijeta kao što je fra Šito.

Uz povremene predavačke nastupe u organizaciji različitih nacionalnih i međunarodnih ustanova, fra Šito Ćorić je sveučilišni profesor psihologije na sveučilištima u Mostaru (Pedagoški fakultet), Zagrebu (Filozofski fakultet) i Osijeku (Filozofski fakultet), a predavao je osam godina i na Sveučilištu u Zadru. Od 1994-2005. obnašao je dužnost predsjednika, a otad obnaša dužnost glasnogovornika Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK) koji, kao najveća hrvatska međunarodna organizacija i član u UN-a, okuplja brojne hrvatske ustanove po svim državama svijeta gdje Hrvati i njihovi potomci žive u imalo većem broju. Živi u Švicarskoj, gdje sada djeluje kao voditelj HKM (Hrvatska katolička misija) Solothurn i Nacionalni koordinator Hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj.

Za International Frasc Press, (New York 1981.) Vinko Dionizije Lasić napisao je: „Fra Šimun Ćorić — ŠITO poznat je Hrvatima izvan Domovine, mnogim Amerikancima, Švicarcima među kojima je živio. “Fratar s gitarom”! Čudno zvuči svima onima koji su navikli gledati zakukuljene monahe, a Šime Ćorić nije takav: njemu je poezija i glazba izravni govor o čovjeku, o njegovoj sudbini, o njegovim mogućnostima i svakodnevnim gubicama. Fra Šimunovo osvjedočenje da je svako odseljenje bez povratka iz matične zemlje čisto gubilište domovine.“

Tonko Maroević (Slobodna Dalmacija, 25. 07. 1992.) „U međuvremenu autor je sasvim izašao iz anonimnosti, kao što je uostalom i čitava kršćanska kulturna djelatnost izašla iz nametnuta rezervata. Čuli smo i čitali o njegovim studijama, antologijama i kantautorskim bavljenima u domovini i u svijetu, jer Šito Ćorić živi kao redovnik ali djeluje i kao pjesnik, pjevač i znanstvenik/psiholog u tzv. Hrvatskoj dijaspori, uglavnom u Sjedinjenim Državama i Švicarskoj.“

Hrvatski katolički radio: Fra Šito kantautor je koji pjeva i naviješta o Bogu, čovjeku i ljepoti svoje domovine. Kad se o fra Šiti govori najčešće je to u kontekstu njegovog misionarsko-svećeničkog, znanstvenog ili domoljubnog djelovanja. U Hrvatskoj fra Šito je poznatiji kao profesor, predavač, književnik, pjesnik nego kao kantautor, skladatelj i izvođač što bi se s obzirom na njegovu zavidnu diskografiji dalo naslutiti.Naime, kad govorimo o glazbenim izdanjima, fra Šito je objavio 5 singl ploča, 15 albuma te 6 video programa, što ga, kad je riječ o diskografiji, čini najplodonosnijim autorom hrvatske glazbeno-duhovne scene. Na Bono festu 2007. fra Šito se predstavio pjesmom >>I kad život nije fer<<, a godinu dana ranije pjesma na kojoj se kao gosti pojavljuju Miroslav Škoro i Marko Perković Thompson bila je himna Hrvatskih svjetskih igara.“

Razgovarao: Crovata

Posavski obzor: Fra Šito, kako bi vas najbolje upoznali krenimo u duhu one Krležine: „Kao u školjkama, u kojima djeca prisluškuju šum vjetrova i valova morskih, tako i u ljudskim riječima šumi sve, što se s čovjekom dogodilo od početka.“ Zahvaljujući Vašem nesebičnom angažmanu, Vi u dijaspori zasluženo uživate izuzetno uvažen status. Kako uspijevate postići toliki uspjeh uz istovremenu višestruku svestranost?

Najprije, velika Vam hvala na zanimanju za ono što jesam i što radim, a pozdravljam sve koji će naći svoj interes u čitanju našega razgovora. Naprosto, to je moj stil života, koji uključuje i genetiku i sreću, dobro i raznoliko školovanje, upornost i radinost, ljubav za ovo što radim, prijatelje i suradnike koji cijene i pomažu ono što radim, a ja osjećam i Božju pomoć, jer često mi padne na um kako u životu nije ništa slučajno, da - kad čovjek sa svoje strane čini što može, sve ide nekim svojim redom prema boljemu.

Posavski obzor: Vaše hrvatsko domoljublje i djelovanje bili su trn u oku i komunističkom režimu u bišoj Jugoslaviji. Zbog čega ste u bivšoj državi bili isljeđivani i pritvarani ?

Kad znam što su sve naši ljudi trpjeli za vrijeme te pokojne države, ono što se meni događalo sitno je, mada mi nije uvijek baš bilo lako. A i sam se iznenadio kad sam doznao iz danas objavljenih dokumenata ondašnje tajne policije otkad i koliko su moju obitelj i mene osobno organizirano špijunirali i označavali kao “vrlo opasnog za državnu sigurnost”. A ja sam si uzimao slobodu i rizik da reknem svoje svojim djelovanjem, kroz pjesme i druge tekstove, sve ono do poziva i govora u Europskom parlamentu. Možda sam nekad i previše riskirao, jer onda oni koji nisu u stanju riskirati ili biti hrabriji, počinju sumnjičavo vrtjeti glavom i pitati se “kako on to može, tko to stoji iza njega”. A ja gololeđ, ali možda s malo više petlje, ideja i rječitosti.

Posavski obzor: Hrvatski svjetski kongres utemeljen je u prvoj polovici 1993 god. primljen je i u članstvo udruga UN-a. Kakvu važnost i političku snagu ima najjača udruga Hrvata u dijaspori?

To je mreža povezivanja Hrvata i njihovih potomaka diljem svijeta između sebe i s domovinom, te sve što s time ide. Organizirani smo u tridesetak zemalja svijeta. Eto sad smo mlade okupili iz svih tih zemalja na Hrvatskim svjetskim igrama u Zadru, mada Vlada RH nam nije pri tome pomogla ni s jednom kunom. Ali imaju dva milijuna kuna za podizanje spomenika, brojni suvremeni povjesničari kažu - lažnom antifašističkom ustanku u Srbu.

Posavski obzor: Hrvatska ljevica za dijasporu tvrdi da je financirala HDZ i time mu omogućuje da dobije izbore?

Danas svatko svašta može tvrditi, svaka Vam šuša može javno i anonimno pisati i vrijeđati vas u medijima i drugdje, pa je puno toga suprotno istini, protiv onoga što je i papagajima jasno. Kad se sve sabere i oduzme, istina je da je hrvatsko izvandomovinstvo od 1945. govorilo i djelovalo u cilju stvaranja samostalne hrvatske države i čuvalo i u ime domovine taj žar. Nikome tu, ni u govoru, ni u djelovanju, ni u financiranju nije bilo ni do kakvih stranaka, već uvijek prvenstveno do domovinske slobode i samostalnosti. I u tom pravcu su išla sva djelovanja i pomoći.

Posavski obzor: U zadnjih 10-ak godina (dolaskom na vlast Račana i Mesića) imali smo sustavno i plansko dijeljenje hrvatskog naroda. Tome doprinosi i ignoriranje jednog dijela hrvatskog korpusa koji je povijesnom nepravdom svjetskih moćnika ostao izvan granica današnje Hrvatske. Da nekim slučajem međunarodna zajednica nije dozvolila reintegraciju Istočne Slavonije i Baranje u Hrvatsku, slijedom takve logike danas bi hrvatska tajkunsko-politička elita o Hrvatima Istočne Slavonije govorila kao o nekakvim Srbijancima katoličke vjere, kao što sada za Hrvate BiH govore kao o bosanskohercegovačkim katolicima. Dalmatinci su negativni jer osvajaju Zagreb. Istra je faktički inozemstvo jer ignoriranjem njenih posebnosti provocira se traženje autonomije. Slavonija je uteg oko vrata zbog slabog ekonomskog razvoja. Zagorci su nikakvi, jer eto kod njih navodno i u zraku ima bar 0,5 promila alkohola. Hrvati iz Hercegovine su zatupljena dinaroidna pasmina, a Hrvati iz Bosne su glupi i još kriminalci. Je li ovakav raskol hrvatskog naroda posljedica kletve kralja Zvonimira, ili je u pitanju planska dehrvatizacija i hrvatske države i hrvatskog naroda?

Neka naš dragi kralj Zvonimir počiva u miru, ali češće naši problemi, uz svojim interesima sebi okrenute centre svjetske moći, dolaze iz vlastitih njedara. Mi smo mali narod i svako poticanje na razdvajanje naveliko nam šteti. A ta ocrnjivanja pojedinih naših krajeva nastaju iz sebičnosti, zloće i zavisti, iz neukosti i primitivizma, iz nerazboritosti i ponekad iz manjka pameti, malograđanski je to mentalitet. Imamo i neprijatelja. U svakom slučaju što je god tu u pitanju to klevetnicima ne koristi, a šteti hrvatskom zajedništvu.

Posavski obzor: Po Vašem mišljenju, jesu li hrvatske stranke dovoljno hrvatske?

Vidljivo je da su naši ljudi razočarani i s onima u BiH, i s onima u RH jer često izgleda da im je važnije “doći na vlast”, nego žrtvovati se za nedvojbeni interes svoga naroda.

Posavski obzor: Odnosi između Hrvatske i BiH privlače veliku pozornost domaće i međunarodne javnosti. Što vi mislite o angažmanu hrvatske države kada je u pitanju BiH kao država, ali i Hrvati u njoj?

Strašno je i pogubno, da Vlada RH gotovo sustavno okreće leđa svim Hrvatima i njihovim potomcima izvan RH, kao da bi voljela da nas nema. Vidite samo ove namjere i činjenice o dvojnom državljanstvu, prebivalištu, novom izbornom zakonu, o broju zastupnika dijaspore u hrvatskom Saboru, o stanju hrvatskih medija u BiH... Ostavlja dojam da smo joj teret, a ne da možemo biti nevjerojatno obogaćenje. Zamislite kad bi shvatili kolika je to snaga da nas sve okupe u globalnom hrvatskom zajedništvu, od Novog Zelanda do Bosne?!

Posavski obzor: Stjepanu Mesiću, bivšem predsjedniku Hrvatske, mnogi predbacuju da se nikako ne zna nositi s činjenicom da je sad već bivši predsjednik. I dalje se uporno nameće.

Da, dobro ste to formulirali.

Posavski obzor: Tribina HSK „Što je Hrvatima BiH“ imala je snažan odjek i podršku kako Hrvata u dijaspori, tako i onih u domovini. Što je Hrvatima Bosna i Hercegovina i doživljavate li Vi BiH kao svoju državu i domovinu?

BiH je moja i naša, drukčije ne bih htio, ni mogao, ta tu je moje narodno vjekovno ognjište, tu je moje obiteljsko stablo za koje znamo točno i mušku i žensku lozu još od 1700. godine. Također mi u Hrvatskom svjetskom kongresu uvijek govorimo da su RH i BiH naša jedna domovina, te da imamo dvije države.

Posavski obzor: Za razliku od franjevaca u BiH koji obično, dugi niz godina, žive i djeluju u jednoj sredini što sigurno utječe i na njihov stav - često lokalnog karaktera - Vi vodite Katoličku misiju u kojoj su na jednom mjestu zastupljeni Hrvati katolici iz svih dijelova Hrvatske i BiH, i time imate priliku vidjeti i dalje i šire. Pored svih mogućih razlika od regije do regije, može li se ipak govoriti o postojanju jednog generalnog stava kojeg dijele svi Hrvati BiH kad je u pitanju njihova ravnopravnost i opstojnost?

Zasigurno da može i tu nema dvojbe, bez obzira što ta većina ne dolazi do izražaja, što se u medijima, koji su općenito ispod profesionalne razine, guraju glasovi glasne sumnjive manjine i negativaca.

Posavski obzor: Za razliku od banjalučkog biskupa Komarice koji svoj angažman za dobrobit bosansko-hercegovačkih Hrvata ne gradi na regionalnim podjelama, to se ne bi moglo reći za angažman grupice franjevaca koju čine fra Luka Markešić, fra Ivan Šarčević, fra Petar Jeleč, fra Marko Oršolić i Franjo Topić. Navedeno potvrđuju i oštre reakcije hrvatske javnosti u BiH. Zbog prilično jednostranih i prosarajevskih unitarističkih stavova pojedinih franjevaca, među katolicima i hrvatskim narodom u BiH, za spomenute franjevce umjesto ujak pojavio se naziv daidža. Povijest nam govori; od otomanskog, komunističkog ali sadašnjeg vremena, poznato je da su neki franjevci rado bili uz svaku vlast i shodno tome postavlja se pitanje; postoji li kod dijela bosanskih franjevaca (daidža) kompleks Ahdname? Imate li i Vi neke spoznaje o tome?

Nije dobro biti prestrog u sudovima, ali uistinu je velika narodna šteta što nisu uz rame velike većine svog naroda i njegovih nedvojbenih interesa. Naš je problem u BiH što smo i prije Domovinskog rata gotovo “izgubili BiH”, jer su Hrvati u njoj bili spali na 18% pučanstva. Stoga treba vagati prosudbe o tome tko je što spasio, a što izgubio!

Posavski obzor: Poznajete li vi osobno ili iz javnog života fra Petra Jeleča, profesora povijesti na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, koji je 2006. godine u Rimu doktorirao na temu “Katolička crkva u BiH i NDH”?

Ne poznam osobno tog kolegu.

Posavski obzor: U zadnje tri godine fra Jeleč je izuzetno politički aktivan. Pri tome mu mnogi bosanskohercegovački Hrvati zamjeraju da mu ni politikanstvo nije strano i zbog toga ga nazivaju politikantom u habitu. On tvrdi kako je za teško stanje Hrvata u BiH, pored hrvatske politike, najviše kriva „Katolička crkva u kojoj caruje nacionalizam, u kojoj je gotovo nestalo evanđeoske proročke riječi i koja se već odavno dobrim dijelom dala financijski potkupiti od pojedinih političara na vlasti.“ Pri tome stavlja akcent na navodnu nečasnu ulogu crkvenih velikodostojnika kako za vrijeme NDH tako i u zadnjem ratu. Vi ste napisali knjigu „Kardinal Alojzije Stepinac – Osnovne činjenice o osobi i djelu“. Iz knjige se može zaključiti Vaš studiozan pristup i poznavanje teme kada je u pitanju drugi svjetski rat i kardinal Stepinac, koji u Katoličkoj crkvi i među Hrvatima uživa zasluženi status sveca. Poznat je Stepinčev stav: „BOŽJA JE ZAPOVIJED BRANITI NEOVISNU DRŽAVU HRVATSKU“ Zbog toga Vas pitamo; kako objašnjavate Jelečevu optužbu na račun Katoličke crkve?!

Nemam pouzdanog objašnjenja, zagonetka mi je takvo njegovo pisanje.

Petar Jeleč

Posavski obzor: Uzoriti kardinal Vinko Puljić, prigovorio je fra Jeleču što u javnosti nije poznat po svećeničkom i vjerskom angažmanu, nego samo po medijskom i političkom eksponiranju koje sve više dovodi do rakskola među hrvatskim narodom. Naročito mu je zamjerio supervizorsku ulogu o onome što se u BiH dešavalo ratnih 90-ih godina kad je fra Jeleč bio odsutan uživajući u miru i studiranju u inozemstvu, dok su kardinal i Jelečeva “subraća nosila teret svakodnevnice”. Fra Jeleč je preko medija uzoritom kardinalu Puljiću odgovorio: U javnim raspravama nikad se ne želim služiti takvim jeftinim demagoškim trikovima i izjavama, pa to neću činiti ni sada, iako bih o tom besmislenom „prigovoru“ mogao štošta reći.“ Nije li ovakav Jelečev odgovor, u najmanju ruku, neukusan, egzaktno ignoriranje nepobitnih činjenica i crkvene hijerarhije, i kako bi trebala reagirati Katolička crkva?!

Nisam ni za kakve represivne mjere. Ali brzo se ugleda kakav tko trag ostavlja i ljudi to prepoznaju. Vidite, može se manipulirati događajima jedno vrijeme, ali onda s vremenom sve sjedne na svoje mesto i pokažu se, nasreću, istinite strane i ljudi i događaja. Kardinal Puljić je očito imao veeeeeelika razloga i nije mu zasigurno nedostajalo argumenata da je tako napisao o Jeleču. A bilo bi puuuuuno bolje da se fratri i svi ostali ljudi pročuju po dobrim i pozitivnim energijama koje šire, a ne po negativnima koje iz njih izbijaju!

Posavski obzor: Fra Petar Jeleč tvrdi: „Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Mate Boban su trojica najodgovornijih ljudi za ono što se događalo - i danas kao zadnji čin tragedije - događa bh. Hrvatima. Radi se o glavnim promotorima antibosanskog hrvatstva koje nas je skupo koštalo i dovelo u poziciju u kojoj se danas nalazimo. Sva trojica su imali jednu zajedničku stvar – sudbina bosanskih Hrvata im je bila potpuno irelevantna i oni su im služili kao sredstvo u jeftinim političkim igrama, a njihovim nehumanim preseljenjem u Hrvatsku i Hercegovinu nastojali su popuniti tamošnje pasivne krajeve.“

Ma gotovo da ne mogu povjerovati da je to mogao napisati jedan franjevac koji se bavi povješću! Da to nije neka zabuna? Ako je taj citat ispravan, pitam se, otkud mu ta samoubilačka crta? Nisam za sličan tekst čuo ni od najnesklonijih ljudi hrvatskom narodu. A činjenica je da još nitko nije studiozno napravio pregled hrvatskih nevolja u BiH u posljednjem desetljeću 20. stoljeća. I prije toga važnog posla, ne vjerujem da se može, prije “hrvatske krivnje” zanijekati najprije sljedeće glavne izvore hrvatskih nevolja u BiH u tom razdoblju: 1. srpska agresija, 2.neodlučnost i sebični interesi Međunarodne zajednice koja je to mogla sve zaustaviti i 3. nevolje koje su Hrvate zadesile s muslimanske strane bez obzira na ovakvu ili onakvu podjelu krivnje za izbijanje međusobnog sukoba. Tek onda možemo govoriti o tome što je mogla bolje napraviti hrvatska Crkva u BiH, a što hrvatski političari u BiH i u RH. Nadajmo se da će se netko uskoro pozabaviti tim pitanjem, ali bez jednostranosti i argumentirano.

Posavski obzor: Naš portal, www.posavski-obzor.info glavnu zadaću svog djelovanja vidi u stvaranju i održavanju hrvatskog jedinstva. Poglavito nam je stalo do jedinstva Hrvata unutar BiH, ali i jedinstva Hrvata u Hrvatskoj s Hrvatima izvan Hrvatske. Bez obzira kakav je križ namijenjen hrvatskom narodu, smatramo da ga je lakše nositi zajednički u jedinstvu. Pojedini hrvatski političari, Srajevo i franjevci-daidže - vješto i oportunistički zlorabe ratnu tragediju Hrvata iz Bosanske Posavine s ciljem stvaranja što većeg raskola unutar hrvatskog nacionalnog korpusa i to između onih Hrvata koji su bili u sukobu s muslimanskom vojskom i onih Hrvata koji su bili u sukobu sa srpskom vojskom, a poglavito na relaciji hercegovački Hrvati naspram bosanskih Hrvata.

Vrlo je korisna ta orijentacija “hrvatskog zajedništva” Vašeg portala. Drugog nam boljeg puta nije!Treba najprije raditi na onome što nas sve povezuje, a ne na onome što nas razdvaja. Kad se tu učvrstimo i povežemo, tek onda možemo staviti na dnevni red ono što nam je problematično.

Dosta je bilo pjesme „Ustani Bane“. Od Bana nema ništa ne ustaneš li sam.....

Posavski obzor: Kakav je Vaš stav o Haaškom sudu, a naročito o optužbi za „Udruženi zločinački podhvat“?

Puno govori sljedeća činjenice. Dosad je u Haag odvedeno oko trideset Hrvata, a od njih su devetoricu morali vratiti, neke i nakon 5-6 godina tamnovanja. Jer im nisu imali što dokazati. Ili ova nečuvena stavar: Pašku Ljubičića su držali, zamislite šest (6) godina tamo u tamnici da mu počnu navodno suditi, a onda su mu jedno jutro rekli: nisi ti za nas, ti si za Sarajevo. A da ne komentiram druge optužnice i presude. Kad se tome doda desetak najviših službenika tog suda, ono što su napisali o tom sudu nakon odlsaka s njega, onda se upotpunjuje ružna slika te politički smušene institucije. Ispada da je taj sud u nekom Prknovčići-selu, a ne da pretendira biti vrhovni sud na ovom planetu.

Posavski obzor: Za razliku od srpskog etničkog čišnjenja nad hrvatskim narodom koje je prezentno i u medijima i u sudskim procesima, zašto se skoro nigdje ne spominje etničko čisćenje u kojem je muslimanska vojska protjerala preko 170.000 Hrvata s njihovih stoljetnih ognjišta u BiH?

Tome doprinosi politika FBiH. Rijetko tko hoće reći da je “kurvin sin”. Mi u Hrvatskom svjetskom kongresu češće pred međunarodnim forumima ističemo ratne svekolike i danas zataškane muke Hrvata u BiH, pa ne zaobilazimo ni tu činjenicu. Drugo je, zašto je na to gluha Međunarodna zajednica i zašto forsira „hrvatsku krivnju“. Ali ne čudimo se strancima toliko, jer čine to čak i manje nego, eto, kolega Jeleč i još neki.

Posavski obzor: Kakav je Vaš osobni stav o stanju Hrvata u FBiH i sarajevskoj politici prema Hrvatima u BiH ?!

Ma to je jasno. Hrvati nemaju slobode za svoje nacionalno biće, pritišću nas i koče gdje god stignu. Trajno se čudim da naši političari to tako hladno podnose.

Posavski obzor: Stiče se dojam kako reis Cerić ispred IZ (Islamske Zajednice), ali i politička i intelektualna elita muslimansko-bošnjačkog naroda, nije baš načisto s opasnom pojavom kao što su vehabije. Ne samo što ih toleriraju, nego ih prešutno čak i podržavaju.

Mislim da time ipak najviše nanose i nanijet će štete sami sebi i svome narodu. Jer danas, bez obzira na trenutačne prilike, apsolutno nema budućnosti nikakvo nasilništvo ni nametanje. Sanjam o blagim narodima na ovom planetu!

Posavski obzor: Što mislite o glasačkom inžinjeringu - muslimansko-bošnjačkim glasovima – kojim se za hrvatskog člana Predsjedništva Hrvatima ponovno potura Željko Komšić iako njegova partija SDP tvrdi da su svi njeni članovi anacionalni što Komšić i potvrđuje izjašnjavanjem da je Bosanac, a u stvari je politički Bošnjak i Titov sljedbenik čiju sliku drži u svojem uredu. Hrvatska mu je odbila molbu za hrvatsku putovnicu i Domovnicu jer ničim nije mogao dokzati da je Hrvat. Ipak, Komšić i po drugi put želi ući u Predsjedništvo BiH kao predstavnik hrvatskog naroda?

Zamislite, kakva to mora biti Međunarodna zajednica i državna politika koja to omogućuje i kakav je to mentalni sklop čovjeka koji može prihvatiti da ga kao zastupnika hrvatskog naroda izabere neki drugi narod i glasači??? Bijeda od takvog Komšića, bijeda od te antihrvatske državne politike!

Posavski obzor: Kako tumačite to veličanje Tita i njegove bratije nakon svega što je o njemu poznato?

Uistinu se postavlja pitanje kako može netko danas klicati čovjeku a) koji je bio nositelj i promicatelj jednoga nedvojbeno totalitarnog i jednopartijskog, dakle nedemokratskog sustava, b) koji je golim nasilnim metodama bio “doživotni” predsjednik, c) koji je izdavao najbolje svoje prijatelj i davao ih smaknuti, d) koji je stvarao Gole otoke i druge gulage, e) koji je slao eskadrone smrti da ubijaju u emigraciiji političke neistomišljenike..., A da ne spominjemo njegovu odgovornost kao takvog tipa za stotine tisuća pobijenih nakon 2. svjetskog rata i ne samo Hrvata… Jedna kolegica socijalna psihologinja me uvjerava da je tu ipak pitanje osobnoga nezrelog i društvenoga patološkog pristupa Titu, sebi i prošlosti. Pri tome pozicija i školovanost ljudi ne igra nikakvu zaštitnu ulogu. Naprotiv, može još i doprinijeti toj nezrelosti i patologiji. Pa gledajte Mesića, Josipovića i njihove savjetnike i nihovo divljenje takvoj osobi! Ali je sigurno, sve je to “izumiruća vrsta” njegovih poklonika.

Posavski obzor: Trentno je na djelu velika polemika o potpisanoj izbornoj suradnji predsjednika HDZ-a Dragana Čovića i SNSD-ovca Milorada Dodika koji je vodeći srpski političar u BiH. Tim sporazumom srpski glasači glasovali bi za hrvatskog člana Predsjedništva kojeg istakne HDZ . Iako navedeni sporazum odiše neprincipijelnom koalicijom, on je posljedica kojim se želi osujetiti uzrok, odnosno već postojeći sporazum među muslimansko-bošnjačkim strankama koje žele Ž. Komšića ponovno instalirati kao hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH. Protivnci ovog zaista čudnog HDZ - SNSD sporazuma tretiraju ga kao izdaju hrvatskih interesa, ali priom prešućuju uzrok, tj. postojeće sarajevsko institucionalno nasilje putem preglasavanja. Nije li sporazum među razjedinjenim hrvatskim strankama i logičnije, i bolje rješenje jer im u tom slučaju ne bi trebala ni srpska, ni muslimanska neprincipijelna koalicija?

Politika je i stvar interesa i stvar dogovora. Ali je nesreća da su odjednom te hrvatske stranke postale bliže i srpskim, odnosno i muslimanskim interesima, nego onima iz svoga naroda. U najmanju ruku – vrlo sumnjivo!

Posavski obzor: Vi ste jednom napisali: „svako odseljenje bez povratka iz matične zemlje čisto je gubilište domovine“. Hrvati iz bosanske Posavine masovno su protjerani, a poslijeratni povratak je neznatan. Kakve su realne šanse da se Hrvati vrate u Posavinu i što bi se prethodno moralo učiniti kako bi povratak bio moguć?!

Postavili ste ključno pitanje na stol i ne umišljam si da imam odgovor, ali imam veeeeeliku želju daoživimo svoj grunt i svoja ognjišta. Vrijeme odmiče, teško je, ali tu treba raditi na svim mogućim razinama, od obitelji, Crkve, sela, općina, državnih vlasti u BiH i RH i Međunarodne zajednice koja crta još uvijek neke druge karte etničkog prostra. Ja s prijateljima iz Posavine ovdje najprije govorim da nipošto, ama baš nipošto ne prodaju tamo svoju zemlju, da počnu sustavno obnavljati svoja naselja. Nedavno sam predložio jednoj skupini ovdje, da se oni svi iz toga sela dogovore i da svi počnu obnavljati u šipražje zaraslo njihovo selo! Izgleda da će me poslušati. Jedna sama obitelj ne može puno, ali ovako kad krenu svi i počnu – bit će ploda i svima je lakše. Jer najčešće tu se uopće ne radi o novcu, već o organizaciji i volji i ovakvom zajedništvu, gdje onda jedni druge vuku naprjed. Dodatna je potreba da prenesu svojoj djeci ljubav za taj rodni kraj, ali prije toga da imadnu barem koje više od dvoje djece, jer obitelj koja ostane s dvoje djece u konačnici će izumrijeti.

Posavski obzor: Po vašem mišljenju, što bi Hercegovina i Mostar kao centar hrvatske politike mogli i trebali učiniti kako bi došlo do većeg stupnja suglasnosti i jedinstva među Hrvatima Posavine, Usore, Središnje Bosne, Uskoplja, Rame i Hercegovine?

Radi općeg hrvatskog dobra, vodeću hrvatsku politiku i sva hrvatska službena djelovanja u BiH trebalo bi što prije i što mudrije u određenoj mjeri decentralizirati iz Mostara i Hercegovine. Loše je da je sve na istom mjestu, pa takva decentralizacija je praksa zemalja ovdje na Zapadu. Primjerice, ako imamo jedno hrvatsko Sveučilište u BiH, moglo bi se određene fakultete premjestiti u pokrajine i mjesta koja spominjete. Zašto ne bi jedan fakultet bio recimo u Jajcu, neki drugi u Posavini i drugdje u Bosni. Ako u Mostar dolaze naši studenti sa svih strana, što ne bi išli i u druge hrvatske krajeve u BiH?! Posebice sada u vremenu kad će komunikacijska mreža, od cestovne do druge, biti sve bolja.

Posavski obzor: Jeste li vi za treći hrvatski entitet u BiH i po Vama, koju bi on teritoriju trebao imati ili postoji neko drugo rješenje kojim bi bila osigurana hrvatska ravnopravnost i opstojnost u BiH? Odnosno, kako Vi vidite budućnost BiH kao države i budućnost hrvatskog naroda u istoj?

Mi iz Hrvatskog svjetskog kongresa smo opetovano predlagali svima još od 1994. do danas, od EU-a, UN-a do Vlada u BiH i RH, švicarski model uređenja BiH: kantonalno uređenje za sva tri naroda. Naravno, da nema logike ni osnovne pravde da Srbima omoguće da imaju svoju republiku u BiH, a Hrvate po slovu Međunarodne zajednice ujarme pod federacioni, čitaj muslimansko-bošnjački jaram, a koji ni Muslimanima nije na čast i zadovoljstvo. Hrvatski entitet je nužnost i nije pitanje “hrvatski entitet da ili ne”, već kako u njega uvezati sve hrvatske krajeve. Naravno, to vrijedi jednako i za druge. Jer tek kad imaš vlastiti identitet i znaš tko si, onda se možeš međusobno ili kroz EU zajedno povezivati. BiH ne može dugoročno opstati ako u njoj ne budu sva tri naroda u bitnome zadovoljna i izjednačena u pravima i mogućnostima. Hrvatski političari jesu u dosta stvari nemoćni u ovom grubom protektoratu (sjetimo se svih tih namjesnika iz Austijre, Engleske), ali brate, i nedovoljno se bore za naše hrvatske interese, nisu kreativni pri tome, kao da nemaju ideja. Ima tu još previše straha, manjak hrabrosti i pretjeranog čuvanja vlastitih pozicija.

Posavski obzor: Vi ste jako aktivni i u tome Vas nije spriječila ni bolest. Bili ste jako bolesni, kako je sada stanje s Vašim zdravljem?

Hvala Bogu, medicini, mojoj genetici, tolikim molitvama i pozitivnom zračenju od nebrojno ljudi sa svih strana…(nisam ni bio svjestan da mi toliko ljudi diljem svijeta stoji uz mene) - dobro sam sve prebolio i nadam se ustrajnosti u zdravlju. Treba mi malo veremena još da se vratim u staru formu, ali sve je okay.

Posavski obzor: Dr. fra Šito, zahvaljujemo Vam se na iscrpnom izlaganju i želimo Vama i Vašoj Katoličkoj misiji svako dobro, zdravlje i Božiji blagosov. Za kraj, zamolili bi Vas za jedan stih iz neke Vaše pjesme, koji bi ujedno bio poruka i ohrabrenje našem hrvatskom narodu u ovim vremenima „I kad život nije fer“.

Evo po stih-dva iz dvije moje stare pjesme:

...Dosta je bilo pjesme „Ustani Bane“

Od Bana nema ništa ne ustaneš li sam…

Ostati bez gnijezda,

ostati bez krova, pazi!

Gaziti po zvijezdi što se sporo gasi:

Opasno je, moglo bi nas stajat glave,

Al' nad nama će jednom rasti

u slobodi i djeca i trave.

(Š.Š. Ćorić, New York, 1979).


Interview možete pročitati i na ovom linku:

Crovata / www.posavski-obzor.info

Vezani članci:

Osvrt Benjamina Tolića: Politička prosvjeta

OSVRT MATE LOGARE: Fratri i politički lonac

KOLUMNA PETKOM ILIJE ZOVKA: Probošnjačka manjina javno terorizira hrvatsku većinu II.

KOLUMNA PETKOM ILIJE ZOVKA: Probošnjačka manjina javno terorizira hrvatsku većinu